Zašto odgoj i sigurnost djece moraju biti naš prioritet - tragični podsjetnik napada u OŠ Prečko

Tragična opomena: odgoj u nenasilju i sigurnost škola kao prioritetna zajednička odgovornost

S neizmjernom tugom i boli primila sam jutros vijest o današnjem nezamislivom činu nasilja koji je zavio u crno obitelj, školsku zajednicu i cijeli grad. Kao majka dvoje djece koja je i sama predavač te kao predsjednica Vijeća roditelja, teško proživljavam što se dogodilo.

Obitelji preminulog učenika upućujem najdublju sućut, a obiteljima ozlijeđenih učenika i nastavnice podršku u ovim nezamislivo teškim trenucima te želju za njihovim brzim oporavkom. Duboko suosjećam sa svim roditeljima, učenicima, učiteljima i djelatnicima škole koji su se danas suočili s nečim što nitko nikada ne bi trebao doživjeti.  

Nema riječi koje mogu umanjiti njihovu bol, ali neka znaju da su naše misli, molitve i srca uz njih.  

Ovaj nas događaj međutim podsjeća koliko je važan odgoj djece u čovjeka, razgovor s djecom, empatija, briga jednih za druge, ali i sigurno okruženje za našu djecu. 

Jedna afrička uzrečica kaže, potrebno je cijelo jedno selo da odgoji jedno dijete. To znači da bismo svi kao odrasle i zrele osobe trebali biti uzor svojoj i tuđoj djeci, posebno u pogledu nenasilnog ponašanja.

Neka ovaj dan ostane opomena i podsjetnik koliko je važno djecu prvenstveno odgajati u čovjeka. 

Apeliram na sve nas bilo roditelje, odgajatelje, skrbnike, kako trebamo naći puno više vremena za razgovor s njima, pružanje ljubavi i prihvaćanja, više nego suludog trčanja za ocjenama, natjecanjima, uspjesima, aktivnostima i nebrigom za njih u ovim vremenima kada su izloženi izuzetnoj destrukciji u društvu i ratovima u svijetu, nasilju i u kojima su izvrnute sve civilizacijske vrijednosti! 

Pozivam tim u svezi i resorno ministarstvo i ministarstvo unutarnjih poslova da u sinergiji izrade zajedno s pedagoškim i psihološkim stručnjacima, radionice po školama ne samo za prevenciju nasilja, nego i za vježbe samoobrane za slučaj napada u školama, protokol i hodogram postupanja ažurirani u skladu s najnovijom serijom napada učenika u našem susjedstvu i edukacije za našu djecu. Vjerujem da ako smo godinama imali vježbe evakuacije od požara, što je bilo najgore dugo vremena što smo mogli zamisliti, sada nas ova tragična realnost uči da našu djecu trebamo uvježbavati za ovakve scenarije nasilja, terorizma, ne daj Bože rata ... 

To je naša stvarnost, nažalost.

Hrvatska jest sigurna zemlja, to kažu svi koji dođu ovdje. Mi još možemo mirno šetati vani, za razliku od mnogih drugih država u svijetu. 

Međutim, to nikako ne znači da se smijemo uljuljkati u tom osjećaju koji može postati varljiv s vremenom i može nas učiniti nespremnima u suočavanju s ovakvim izvanrednim situacijama.

Škole moraju biti sigurna mjesta! 

Danas je Grad Zagreb proglasio Dan žalosti, a svi događaji su otkazani u znak poštovanja prema žrtvama i njihovim obiteljima. 

Stoga pozivam sve nas da u tišini i dostojanstvu iskažemo solidarnost, u kontemplaciji razmišljamo što se dogodilo i kako možemo biti bolji uzori, kreirati nenasilno društvo u cjelini, potaknuti pozitivan razvoj naše djece i stvoriti im sigurno okruženje, te da osvijestimo ulogu odgoja! Jer, na nama je sva odgovornost da djelujemo. 

S iskrenim suosjećanjem,  

Anita Prka Đurašić