Godišnjica koncerta Prljavog kazališta na Trgu - Gost Jasenko Houra

ZOV DOMOVINE SPECIAL -  KONCERT PRLJAVACA NA TRGU 17.10.1989. GOST: Jasenko Houra 

Donosimo vam reprizu emisije Zov Domovine- Koncert Prljavaca na Trgu 17.10.1989. s intervjuom frontmena legendarne grupe Prljavo Kazalište, Jasenkom Hourom povodom obljetnice koncerta koji se održao 17.10.1989. na Trgu Republike u Zagrebu. Povijesni koncert na kojemu je jedna pjesma postala antologijska i simbolom Domovinskoga rata. 

Urednica i voditeljica: Anita Prka Đurašić

Osobno svjedočanstvo vremena s koncerta Prljavaca na Trgu 17.10.1989. 

Na današnji dan 1989. godine, kao gimnazijalka od 15 godina euforično sam se s prijateljima spremala na koncert Prljavog kazališta na Trgu! Te davne godine i događaja oko koncerta, prije,za vrijeme i nakon koncerta, pamtit ću cijeli život. A mene je oblikovalo za cijeli moj život. Sa sašivenom hrvatskom zastavom od moje bake, trobojnicom i šahovnicom, sa našivenim slovima Naprid Bili!, skrivenom ispod "Spitfajerice", tadašnje jakne koju su nosili BBB, krenuli smo iza nastave na Trg. 

Milicije okolo, neka mučna stisnuta atmosfera koju su sijali redari reda i mira, stegači duha slobode koji je lebdio iznad te mučne, nasilne atmosfere koja je trebala fizički ulijevati strah i trepet. No, duh nam je stjerao i širio krila to više u našim mladim tinejdžerskim prkosnim tijelima koja su razvila nadljudske snage i sposobnosti u zovu za slobodom koja je već navirala preko Berlinskog zida i širila se zemljama istočnog bloka.

Koncert je počeo..na licima Mladena i Jasenka vidjelo se da nešto nije u redu, milicija na stageu, prijetili su da se prekine koncert....no pjesma i svirka su se nastavili, divljali smo, spitfajerice naopačke na narančastu boju, i zastave, baklje ...

Kad je koncert završio, i milicija tjerala palicama ljude s Trga, sa svojim sam društvom pod cijenu da nas uhite i prebiju, oko Manduševca kleknula pod svoju zastavu koju mi je bala šivala 1971. za vrijeme studentskih nereda mome stricu studentu prava, i pjevali smo iz svega glasa Marijane, Marijane! U to, vidimo, milicija palicama trči prema nama...dižem se brzo, vičem ostalima da trče, trčimo za život, niz Jurišićevu letimo u trku, milicija za nama..oko Pošte, kriknem razlaz, jedni desno, drugi trčite prema Staroj Vlaškoj ...ja sam nastavila ravno, zastava mi vireći iz džepa fajerice se vijorila kao krilo duha slobode. I trčala sam, kao nikada prije u životu, i nikada kasnije...oko Petrove crkve su odustali, na Kvatriću sam se zaustavila, nisam mogla doći do daha, sva sam se tresla ...15 godina sam imala... dalje pješice, polako kući. Pozvonila sam. Tata mi otvorio, pala sam mu oko vrata plačući, što od straha, što od euforije,rekla što se dogodilo...uz "beštimu" pravog Dalmatinca, skrila sam se još sat vremena u podrumu. Nisu me slijedili ni pronašli.

Bila sam na svim utakmicama i koncertima 90.-ih. i neka sam. 

Hvala Bogu što sam imala priliku živjeti u vrijeme kada se rađala sloboda i biti dio tih porođajnih muka u kojima smo mi tinejdžeri sudjelovali.

Prošli smo kroz to, i zato ne treba čuditi da znamo cijeniti slobodu, za nju se boriti svim sredstvima, svojim intelektom, svojim inatom, svojom duhovnom snagom koju smo naslijedili od blaženika i svetaca. 

Jer ja mogu biti samo ja, ne nekakva i nečija druga, iskonstruirana ja koja se bori za tuđe interese, koja je marioneta u tuđim rukama. 

Za to što sam danas, davno sam oblikovana. Rođena sam kao kćer emigranta u tuđini, kao borac za slobodu Hrvatske 90.-ih, a po uspostavi slobodne i neovisne Republike Hrvatske, kao borac za širenje slobode i demokratskog duha i društva te čuvaricom i zagovornicom hrvatskog nacionalnog identiteta.

I nema i nisam neka druga Anita i slijedom svega ne mogu ni biti neka druga, nego ta Anita. 

Oj, budi svoj! 

Pogledajte dio atmosfere:

https://youtu.be/TRRW_rT1v3I?si=nv8pa3y0mTQDn138