Zašto je važno donijeti Zakon o hrvatskom jeziku?

Tko treba braniti hrvatski jezik od osporavanja njegova postojanja - struka ili politika? 

Čestitala bih kao prvo spomendan Dan Hrvatskog Sabora, 8. listopada. Prije dvije godine, padao je usred žestokih reakcija hrvatskih jezikoslovaca i političara na osporavanje postojanja hrvatskog jezika u udžbenicima za osnovnu školu u Srbiji. Uz te reakcije, u javnosti se pojavljuje pitanje zašto se te provokacije događaju i u čijoj je nadležnosti hrvatski jezik u Hrvatskoj prilikom njegove obrane - struke ili politike? 

Pitanje hrvatskog jezika jest i uvijek mora biti prvenstveno u nadležnosti struke. Međutim, zakonodavni okvir i podršku hrvatskom jeziku kao i struci daje država bez čije potpuno jasno definirane jezične politike i strategije ni struka, a ni sam jezik ne mogu daleko dogurati u zaštiti hrvatskog jezika prema ustaljenim napadima koji dolaze izvana. Stoga hrvatski jezik treba pored stručne institucionalne podrške, pored njegove definicije kroz pravopis i gramatiku, i zakonsku podlogu koja mu pruža pravni okvir, međunarodni status, ugled, prestiž, jaku promotivnu aktivnost i njegovu zaštitu. Smatram da je to slijedeći korak kojeg Hrvatska još treba učiniti. Naime, nije protustrana sa svojim napadima i osporavanjima samostalnosti hrvatskog jezika preglasna, nego je štoviše u nas pomalo struka, a puno više država - pretiha i osuđena reagirati na česte provokacije, umjesto na suveren i proaktivan pristup! Struka je u Hrvatskoj davno rekla svoje, na državi je da to prevažno pitanje uredi i zakonski. Tim više, što je Hrvatska članica Europske Unije i uživa svoj ravnopravan status unutar europske jezične politike, dok Srbija tek pretendira na članstvo u EU. Međutim, uz ovakvu politiku i narativ Srbije prema zemljama u okruženju i njihovu struku koja nestručno sudjeluje u politikantskim provokacijama i osporavanjima postojanja hrvatskog jezika (ergo, iz toga proizlazi i negiranje postojanja hrvatskog naroda, pa se u krajnjem slučaju takvim stavovima izravno sugerira i osporavanje hrvatske države!), to joj članstvo u suvremenim, uljuđenim europskim krugovima i kulturno-povijesnom i civilizacijskom nasljeđu Srednje Europe (kamo Srbija ipak povijesno nikada nije spadala još od crkvenog raskola!) ostaje do daljnjeg sporno. Stoga, plediram za članstvo zemalja u okruženju u EU tek kada dosegnu sve zapadne civilizacijske vrednote, priklone se toleranciji i uvaže nacionalne manjine u svojoj državi recipročno uvažavanju srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i drugim državama te uz puno poštivanje suvereniteta susjednih zemalja nastalih nakon raspada bivše Jugoslavije. 

A mi danas slavimo spomendan Dan Hrvatskog Sabora u znak sjećanja na dan kad je Hrvatski sabor 1991. jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama tadašnje SFRJ, a održana je u podrumskim prostorijama zgrade INA-e u Zagrebu zbog zračnog napada koji je uslijedio na Zagreb i Banske Dvore dan prije, 7. listopada 1991. I dok je davne 1991. glavni hrvatski grad Zagreb i državni vrh u Banskim dvorima na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom bio izložen zračnom napadu "Zvončićima", očito se ovih dana u Srbiji udružila struka s politikom u novoj vrsti napada na integritet Republike Hrvatske - osporavanju postojanja hrvatskog jezika u udžbenicima za osnovnu školu!

U istom tom Hrvatskom Saboru održao je još u 19. st. hrvatski povjesničar, književnik i političar Ivan Kukuljević Sakcinski 2. svibnja 1843. svoj prvi zastupnički slavni govor u kojem se zalagao da se hrvatski jezik u Hrvatskoj uvede kao službeni jezik. 

I dok se stoljetna borba oko neovisne i samostalne hrvatske države okončala po završetku Domovinskog rata, hvala i slava našim hrvatskim braniteljima na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, to se očigledno borba za samostalnost hrvatskog jezika unutar južnoslavenske jezične obitelji (kamo on u jezikoslovnom stablu pripada, a tvore ga sljedeći nacionalni standardni jezici na prostoru od jugoistočnih Alpa do Crnoga mora: slovenski jezik, hrvatski jezik, bošnjački jezik, crnogorski jezik, srpski jezik, makedonski jezik, bugarski jezik) i njegovu zaštitu nastavlja!

Pobijediti nam je i u toj borbi baš kao što smo izišli kao pobjednici iz Domovinskog rata. Ovaj put umjesto proglašenja slobode i neovisnosti Lijepe naše, treba nam briga i skrb za hrvatski jezik kroz Zakon o hrvatskom jeziku kojim ćemo ga trajno zaštititi kao najizravniju sastavnicu hrvatskog nacionalnog identiteta. 

Anita Prka Đurašić, kroatologinja, urednica programa za hrvatsko iseljeništvo, voditeljica emisije Zov Domovine