Nepozvani slavljenik i pozvani gost na proslavi veličanstvene Oluje

Nepozvani slavljenici i pozvani gosti na proslavi veličanstvene Oluje

Čestitam s ponosom u srcu Dan hrvatskih branitelja bez kojih danas ne bi imali razloga za slavlje, nacionalni ponos i koji su najzaslužniji za slobodu, čestitam Dan pobjede i Dan Domovinske zahvalnosti, povodom 28. godišnjice vojno-redarstvene operacije "Oluja"! 

Kao i zadnjih godina, ništa novoga, Vučić ili Dodik uoči proslave Oluje u eter šalju izvrnute teze o žrtvi i agresoru ujedno osporavajući čistoću, besprijekornost vojno-redarstvene  operacije OLUJA kao zločinačke! 

I kao da nije dosta što se susjedi u Srbiji ne mogu pomiriti što su poraženi, a Hrvatska iz Domovinskoga rata izišla kao pobjednik, moralo je zakuhati i u srcu same proslave veličanstvene Oluje, skandalom danas u Kninu - HOS-ovcima je bio zabranjen ulazak na proslavu i završili su u marici! Iz godine u godinu sve je manje branitelja na toj proslavi, a sve više političara, prve klupe ugodno popunjene! Pitamo se je li proslava tu zbog slavljenika, tj. branitelja, ili zbog gostiju? Koji je smisao središnjeg obilježavanja proslave sa sve manje branitelja? 

Da podsjetimo ako je netko zaboravio, barikade su pale diljem Istočne Europe padom Berlinskoga zida, barikade su simbolično pale za hrvatski narod kada je oslobođen Knin u sjajnoj vojno-redarstvenoj operaciji OLUJA, čime je završio Domovinski rat i kada je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman poljubio hrvatsku zastavu na Kninskoj tvrđavi na današnji dan 5. kolovoza 1995.! Imamo Hrvatsku!

Novo dizanje barikada po Hrvatskoj, kao prepreka danas u Kninu na proslavi Oluje kojom se  pripadnicima HOS-a nije dopustilo ući na proslavu, hrvatske branitelje, dragovoljce, pripadnike HOS-a, sve hrvatske građane, uznemiruje, na neki način sekundarno viktimizira zbog čega prolazimo ponovno kroz traume, vraćajući nas u ratna zbivanja i zločine počinjene protiv hrvatskoga naroda u obrambenome Domovinskome ratu, podsjećajući nas i na rukopis JNA i mračnoga doba totalitarnoga komunističkoga režima. . Zamislite, kako bi bilo da američkim veteranima zabranite pristup na neku takvu njihovu proslavu?

Današnji je dan, Dan pobjede, dan proslave Oluje trebao biti općenarodno veselje, slavlje svekolikoga hrvatskoga naroda, koji bi pohrlio zastavama put Knina na proslavu i koji bi iz nacionalnog ponosa slavio Dan domovinske zahvalnosti štujući ujedno Danom hrvatskih branitelja naše hrabre heroje branitelje. Trebali smo se prisjetiti dana slave i ponosa, dana svekolikoga hrvatskoga zajedništva kojim smo i pobijedili. 

Međutim, vrgnulo se naopako, u sve, samo ne u takvu vrstu spontane proslave s nabojem nacionalnog ponosa u prvim redovima s našim hrvatskim braniteljima koji su zaslužni da mi dišemo danas slobodu.

Naime, neki su ostali s onu stranu barikade, ostali su naši heroji branitelji pripadnici HOS-a kojima možemo zahvaliti što uopće kročimo krvlju natopljenom i skupo životima plaćenom, sada slobodnom, suverenom i neovisnom Hrvatskom, ostvarili su nam svojim životima i hrabrošću tisućljetni san i obvezali sve generacije koje dolaze na vječnu hvalu i slavu! I poniznost!

U obrambenome Domovinskome ratu su se dizale barikade protiv Hrvata u Hrvatskoj od strane JNA, tko ih diže danas i zašto? Zar Hrvati protiv Hrvata? Zar vlast da ih diže protiv pripadnika HOS-a koji su branili krvavo Hrvatsku od srpske agresije na Hrvatsku ? Zar će se Hrvatska dalje graditi i nadamo li se napretku tako što ćemo narod dijeliti, raditi podjele po principu zavadi pa vladaj? 

Vidjeli smo reakciju policije danas u Kninu, policajca koji je plakao izvršavajući dužnost i zapovijed. Podsjeća me ova scena na jednu scenu iz novije svjetske povijesti, nakon završetka drugoga svjetskoga rata. Naime, prisjetimo se Nirnberškoga procesa u kojemu se jedan od Hitlerovih voljnih izvršitelja, zapovjednika, pred sucem pozivao na to da je samo izvršavao zapovijedi. Sudac mu je na to uputio pitanje, a gdje mu je bila savjest da postupi po njoj?

I osim uplakanoga policajca koji je očito teško usklađivao savjest, moral, vlastiti integritet i solidarnost s ratnim kolegom, sa zapovijedi, čuli smo gorljivu propovijed karzmatičnoga župnika iz Knina fra Josipa Gotovca koji je zbog nemiloga događaja javno prozvao prvu klupu i upozorio da se takvo što više nikad ne dogodi da neki ostaju izvan prepreke i ne mogu ući u Knin na proslavu Oluje. Pozvao se na prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franju Tuđmana, kardinala Kuharića i na papu Ivan Pavla II., na hrvatske branitelje bez kojih ove proslave ne bi ni bilo, jer ne bi bilo slobodne Hrvatske i koji su najzaslužniji sjediti danas ovdje s nama te istaknuo kako nam je potrebno zajedništvo nalik onome kada se stvarala hrvatska država, bez podjela. I briga za opće dobro, a ne za osobni interes. Samo tako možemo doći do blagostanja koje svi iščekujemo.

U medijima i na društvenim mrežama uslijedila je plejada slika s HOS-ovcima koji su završili u marici, što je podiglo tenzije svih koji su to gledali. Slika je podsjećala na Andrićeve riječi, ako želiš da saznaš kakva je zemlja u koju si došao, gledaj da saznaš koliko je nevinih u zatvorima, a koliko lopova na slobodi ... A u prizoru je bilo i elemenata Kafkinoga Procesa, tužno, ali tako to biva u postmodernističkom, dekadentnom, progresivističkom vremenu zbog izopačenosti svih temeljnih tradicionalnih kršćanskih i civilizacijskih vrijednosti. Quo vadis Croatia?

Tijekom dana, kao reakcija zbog scene iz Knina, juga i minule noćašnje nevere na splitskom području još više podjareni pripradnici Torcide brzo su se organizirali i okupljeni otišli put Knina. Tamo su sa zastavama hodali po ulicama Knina pjevajući Zovi samo zovi i demonstrirajući protiv toga da se pripadnike HOS-a nije pustilo na proslavu Oluje.

Nakon današnjeg skandala s preprekom u Kninu koji je podigao hrvatsku javnost, pitamo se općenito, zašto nema prosperiteta i zašto ne idemo naprijed? Zašto je težak taj hrvatski stijeg i zašto je truo. Mora biti truo, kad je zataknut u vlažne temelje. Takav temelj ne može držati hrvatski stijeg, takvi temelji ne mogu izdržati nadgradnju države i društva u ono za što su se borili hrvatski branitelji i što je bio san i vizija hrvatskoga naroda kroz tisućljeća. 

Trebat će nam još oluja nad olujama, da izgradimo Hrvatsku! A to znači još puno rada!

Hrvatski stijeg mogu držati oni kojima nije težak, a to su čestiti ljudi koji su željeli i sanjali slobodu naše Domovine, kao naši branitelji, i oni nevini, čista obraza i neokaljanih ruku, vrhunski stručnjaci s moralnim integritetom, najbolji sinovi i najbolje kćeri, između ostalog oni koji su zbog progona bježali pred jugokomunističkom vlašću 50.-ih i 60.- ih godina kao politički emigranti po svijetu, njihovi sinovi, kćeri, unuci i praunuci, ili oni koji su zbog nepravde otišli nedavno i još odlaze naužiti se pravde po zemljama starih demokracija. 

Ako je težak hrvatski stijeg, mi ćemo ga nositi izgrađujući Domovinu koju smo sanjali u iseljeništvu, iz dana u dan, korak po korak, posvećeni u borbi za prosperitet, svakim dobrim djelom, svakim ispravnim putem i stavom, svakim svojim doprinosom Hrvatskoj i hrvatskome društvu. I tako neumorno!

Za samu proslavu Oluje najzaslužniji su hrvatski branitelji, dragovoljci, pripadnici HOS-a, oni su glavni slavljenici te proslave, bez njih ne bi imali ni slobodu, ni Domovinu, pa ni ovu proslavu, a ne bi bilo ni prve klupe s pozvanim gostima i uzvanicima. 

Vratimo slavljenike u središte pozornosti na vlastitu proslavu, uz vječnu hvalu i slavu!

Živjela nam suverena, slobodna i nezavisna Hrvatska, hvala i slava hrvatskim braniteljima i prvome hrvatskome predsjedniku dr. Franji Tuđmanu za slobodu i Domovinu ! 

Anita-Slavica Prka Đurašić