Kakva je politička orijentacija "hrvatskih pisaca" i onih koji se protive donošenju Zakona o hrvatskom jeziku?
Kakva je politička orijentacija "hrvatskih pisaca" koji se protive donošenju Zakona o hrvatskom jeziku?
Naime, u tijeku je donošenje Zakona o hrvatskom jeziku, na inicijativu Matice hrvatske i njene radne skupine u suradnji sa stručnom službom Ministarstva znanosti i obrazovanja koji su usuglašavali tekst prijedloga nacrta Zakona. I krajnje nam je vrijeme, štoviše, jedina smo država nastala raspadom bivše Jugoslavije i šire, u susjednim zemljama, koja još uvijek nije donijela Zakon o jeziku. Bilo je pokušaja od 1995. naovamo, međutim, u zadnjoj fazi donošenja kada su trebali biti izglasani ti prijedlozi, nije bilo dovoljno sluha za nj među političarima, zastupnicima u Saboru, ni znanja o tome što je taj zakon, a dio ga je namjerno pokušao defamirati kroz medijsku hajku, pa se do danas nije donio.
Naime, kada je vlast u lipnju ove godine, doduše tek sada u predizbornoj godini ali bolje ikad nego nikad, konačno prepoznala važnost i ozbiljnost Zakona o hrvatskom jeziku te dala mu podršku i uputit će ga pred Sabor, sada se iznova diže kuka i motika dijela struke i javnosti.
Naime, dio se protivi donošenju Zakona o hrvatskom jeziku polazeći od potpuno krivih i štetnih teza. Tako se danas javilo Hrvatsko društvo pisaca (HDP) nizom netočnosti na štetu Zakona. (prenosi Telegram.hr u petak, 11. kolovoza 2023. https://www.telegram.hr/politika-kriminal/hrvatski-pisci-zaprepasteni-samom-idejom-da-se-ide-u-donosenje-zakona-o-jeziku-hitno-ga-povucite-iz-procedure/ ).
Pođimo redom demantirati argumentima njihove objede. Prvo, već u početku svojega priopćenja stoji: “Izražavamo čvrsto protivljenje jezičnoj politici zasnovanoj na ideologiji podjela i ograničavanja, jer bi dovela do zatvaranja hrvatskog jezika prema drugim, potpuno razumljivim jezicima iz susjedstva, a time i prema društvima s kojima u velikoj mjeri dijelimo život”, što je netočno, naime Zakon o hrvatskom jeziku nije zasnovan ni na kakvoj jezičnoj politici koja je ideološka, još je manje zasnovan na ideološkim podjelama. Zakon ne dijeli hrvatsko društvo ni građane, niti ih ograničava.
Doduše, budući imamo suverenu i nezavisnu državu, jedan smo narod, imamo i svoj službeni jezik, a to je hrvatski jezik. Samostalan od srpsko-hrvatskog ili hrvatsko-srpskog, ili bilo kojeg drugog jezika. To što je hrvatski jezik s drugim jezicima susjednih zemalja "lako razumljiv", ne govori ništa u prilog da se zakon treba povući kako to traži HDP. Štoviše, upravo se ta činjenica može smatrati kao argument u prilog donošenju Zakona kojega ima i Srbija, i Slovenija recimo, i to od 2004. godine. Hrvatski jezik s ostalim "lako razumljivim jezicima" iz regije ima jedino zajedničko to, što svi pripadaju u lingvističkom smislu slavenskoj, točnije južnoslavenskoj jezičnoj obitelji (kao što primjerice engleski jezik i nizozemski jezik, njemački jezik pripadaju germanskoj jezičnoj obitelji, ili talijanski, španjolski i francuski jezik pripadaju romanskoj jezičnoj obitelji itd.).
HPD u svojem pripopćenju nadalje ističe kako bi donošenje Zakona o hrvatskom jeziku značilo "zatvaranje prema društvima s kojima u velikoj mjeri dijelimo život", što je također netočno. Naime, Slovenija od 2004. godine ima Zakon o slovenskom jeziku i nije se "zatvorila", kao ni Srbija koja ga je također donijela. Tim više je teza netočna, što u prijedlogu nacrta Zakona o hrvatskom jeziku nigdje ne piše ništa što bi imalo takvu konotaciju, čime bi se poticalo na zatvaranje, ksenofobiju ili sl.
Osim toga, više je puta spomenuto, kako ovaj Zakon ne predviđa nikakvu jezičnu policiju, zakon ne potiče jezični purizam (čistunstvo) ili vraćanje na korjenski NDH-ov pravopis - sve su to maliciozne tvrdnje koje se bacaju u eter hrvatskoj neupućenoj javnosti da bi ih se zastrašilo i na koncu još jednom razbilo donošenje Zakona o hrvatskom jeziku.
Nadalje, HDP u svome priopćenju ističe kako nema potrebe da se osnuje Vijeće za hrvatski jezik kakvo predviđa taj Zakon. Takvo je Vijeće već postojalo pri Matici hrvatskoj, ali je prije nekoliko godina ukinuto u vrijeme ministra Jovanovića koji je djelokrug rada na neki način prebacio na Odsjek za kroatistiku i njima predao ingerenciju nad skrbi o hrvatskom jeziku. Ovim se Zakonom samo predviđa vraćanje Vijeća za hrvatski jezik koje bi skrbilo o zaštiti hrvatskog jezika i o provedbi Zakona. Ponavljam, zakon koji nipošto nije diskriminatoran, niti je penalizirajući i po koga od govornika hrvatskog jezika.
Zašto nam treba Zakon o hrvatskom jeziku?
U prvom redu zato što je potreban institucionalni pravni okvir svih rasutih pravilnika o hrvatskom jeziku na jednome mjestu i pojačana skrb o hrvatskom jeziku kao jednom od najizravnijih sastavnica hrvatskog nacionalnog identiteta.
Svjedoci smo negativne demografske bilance, za koju je zaslužan dijelom nizak natalitet, ali i val iseljavanja iz Hrvatske iz kojih god razloga, od trbuha za kruhom, preko socijalne nepravde, do toliko često spominjanje europske mobilnosti. Naprosto se broj govornika hrvatskog jezika smanjuje velikom brzinom što bi u najgorem smislu moglo dovesti i do njegova izumiranja.
Istodobno s valom iseljavanja, imamo i val useljavanja stranaca, migranata i ilegalinih migranata koji mijenjaju pejzaž u kulturalnom, ali i jezičnom smislu.
Hrvatski se jezik treba zaštititi i protiv nasrtanja koja dolaze od strane Srbije svake godine kroz svojatanje hrvatskih povijesnih ličnosti, falsificiranje novije povijesti i istine o Domovinskom ratu, svojatanja jednoga Držića recimo sve do tvrdnji kako je hrvatski jezik isti kao i srpski jezik, ili kao što su bile izjave u Vojvodini da je Bunjevački govor zapravo zaseban jezik, a ne dijalekat hrvatskoga jezika kojim govore Hrvati u Republici Srbiji čime se pokušalo razdvojiti hrvatsko tkivo na dva dijela uoči popisa stanovništva kako bi ispalo da je manje Hrvata, jer bi se jedan dio deklarirao kao "Bunjevci"!
Budući imamo jedan hrvatski narod, jednu hrvatsku kulturu, svoju državu Hrvatsku, imamo i svoj samostalan hrvatski jezik. Poslužit ću se mislima hrvatskog jezikoslovca Radoslava Katičića koji je 70.-ih godina iz Beča lobirao za odvajanje i samostalnost hrvatskog jezika od srpskog jezika te za samostalnost i neovisnost Hrvatske od Jugoslavije istaknuvši, ako postoji jedan hrvatski narod, jedna hrvatska kultura, onda postoji i jedan hrvatski jezik, što znači i samostalna država Hrvatska!
Kada bi taj naš jezik hrvatski ostao bez zaštite i skrbi, poslužio bi kao mala ulazna vrata onima koji bi ga koristili kao poligon preko kojega bi stapali hrvatski jezik s "ostalim lako razumljivim jezicima", hrvatski narod ergo stapali s ostalim narodima u regiji, pa bi shodno tome vjerojatno brisali i državne granice zagovarajući na taj način otvaranje prema ostalim susjednim državama u regiji i njihovim društvima. Ne vjerujete? Takvi poušaji već duže vrijeme postoje, a vode se upravo preko pokušaja stapanja hrvatskog jezika s ostalim lako razumljivim jezicima u tzv. BHS jezik, Bosansko-hrvatsko-srpski jezik. Gdje to ima? Ima, na stranim sveučilištima gdje se može studirati hrvatski i ovi drugi jezici, pa kad nema dosta studenata prijavljenih za jedan jezik, onda ih se šćuture baca u bosanski lonac, kolegije BHS jezika. Tko predaje? Profesori iz Srbije, oni su i pisali udžbenike. S njihovom verzijom povijesti i s njihovom verzijom tko su i čiji povijesne ličnosti.
Na kraju se s pravom trebamo upitati, kakvo to "otvaranje" prema susjednim zemljama, društvima i jezicima HDP s ovim priopćenjem i protivnici donošenja Zakona o hrvatskom jeziku zagovaraju? Kažu na kraju svojega priopćenja: "Cijela priča o zakonu, ocjenjuje HDP, ima izraženu politički desno-konzervativnu intonaciju" - a kakva je to njihova politička orijentacija i intonacija ovoga priopćenja onih koji sebe nazivaju "hrvatski" pisci? Koji je njihov motiv da se Zakon o hrvatskom jeziku ne donese i povuče iz procedure? Kome se ide na ruku, možda srpskoj jezičnoj i kulturnoj agresiji na Republiku Hrvatsku?
Motiv radne skupine MH i hrvatskih jezikoslovaca koji zagovaraju donošenje Zakona o hrvatskom jeziku je iskljčivo skrb o hrvatskom jeziku kao najizravnijoj sastavnici hrvatskog nacionalnog identiteta. Smeta li tu i kome predznak "hrvatski" jezik i "hrvatski" nacionalni identitet?
Moje prijašnje članke na tu temu, možete pročitati ovdje:
Primjedbe