Dubrovnik - Travel Blog
Prije nekoliko tjedana, sredinom kolovoza, odlučila sam iz svog ljetnog domicila na otoku Šolti usred sezone poći s obitelji na trodnevni izlet u Grad koji veliča slobodu, u biser našeg hrvatskog turizma, svjetsku hit destinaciju Dubrovnik. Bio je to moj treći posjet ovom povijesnom gradu i jedva sam čekala istražiti sve što Dubrovnik i okolica imaju za ponuditi. Prvi put sam u Gradu bila kao studentica Kroatistike na studijskom putovanju pod nazivom Putevi glagoljaša, drugi put na medenom mjesecu, a sada mi je cilj bio da naša djeca vide, upoznaju i dožive Dubrovnik svim svojim čulima. S vama želim podijeliti svoje oduševljenje ovim gradom među zidinama koji je zbog svoje iznimne raskoši davno izišao iz tih okvira otvarajući sve svoje Porte za goste.
 |
| Štandovi OPG-ovaca s voćem i povrćem iz neretvanske doline |
Vozili smo se preko mosta i stigli do poluotoka Pelješca. Preko Bristja koje je prvo mjesto kada siđete s Pelješkog mosta, Orebića, Prapatnog, sve do naše prve stanice koja je bila u Stonu, gdje smo razgledali centar, čuvene stonske zidine, tvrđavu Kaštio i stonsku solanu. Iako su u tom tjednu ljetne žege nešto minule, umorrni s puta sjeli smo popiti kavu i odmoriti, osjetiti podnevni titraj zraka i usporeni ritam mjesta.
Ston:
 |
| Tvrđava Kaštio u Stonu |
 |
| Pogled na stonske zidine s ceste |
 |
| Solana u Stonu |
 |
| Solana Ston, ulaz |
Nakon razgledavanja, odlučili smo se odvesti malo dalje u malostonski zaljev kojeg nikako nismo željeli propustiti. Putem smo nazvali poznati restoran Bota Šare i rezervirali lijepi stol za četvero u želji da ručamo u mirnom mjestu uz more, kušamo kamenice, malostonske mušule i specijalitet toga kraja, Stonsku tortu od kuhanoga tijesta makaruna, punjenu orasima, bademima, narančama, a sve zajedno zaliveno čokoladom. Prava slatka bomba koja svojim izgledom podsjeća na stonske zidine i kamen!
Vozeći se dalje prema našem odredištu, prolazili smo luku Gruž, most dr. Franje Tuđmana, pa uskoro ugledali ogroman kruzer i čudili se njegogvoj veličini. Put nas je vodio dalje, uskoro smo ugledalii Babin kuk, Lapad, sam Dubrovik i vozili se dalje u pravcu juga.
Odsjeli smo u Župi dubrovačkoj južnije od Dubrovnika u pravcu Cavtata i zračne luke u Ćilipima, u udobnom apartmanu u Mlinima, iznad hotela Sheraton otkuda pogled puca na more i na vedute Cavtata. Bili smo oduševljeni lokacijom. Nalaze se u nešto mirnijem dijelu između Dubrovnika i Cavtata, uz plaže, a začas ste u Dubrovniku, ali i u Cavtatu. Budući da smo vrlo spontano odlučili usred sezone otići na ovaj izlet, preostala nam je ponuda Last Minute preko platforme Booking.com koja je nudila apartmane od 70-150 eura/noć, ali i puno skuplje naravno. Budući da nam je cilj bio razgledavanje Grada, razumno smo ocijenili da nam nije potreban luksuzni smještaj uz pretjerane cijene. Oduševljenje ćemo ionako upiti iz znamenitosti, a ne iz četiri zida smještaja u kojem ćemo ionako samo prespavati i odložiti prtljagu. Primijetila sam da ponude nevjerojatno brzo odlaze, jedva smo uspjeli rezervirati ovaj u Mlinima za 100 eura/noć s pogledom na more i panoramom. Tijekom boravka, svaki dan smo se kupali na plaži ispred hotela Sheraton, uživajući u moru i prekrasnom pogledu na vedute udaljenog Cavtata.
Cavtat
Cavtat, nekadašnji je antički Epidaur otkuda se stanovništvo u 7. stoljeću selilo i širilo prema današnjem Dubrovniku. Cavtat je slikovito ribarsko mjesto koje je smješteno južnije od Dubrovnika, a nalazi se par minuta vožnje od Mlina. Prošetali smo drugo jutro prekrasnom idiličnom šetnicom uz more i uživali u predivnim pogledima na obalu. U Cavtatu se nudio u restoranu Dalmacija "Breakfast" za 18 eura po osobi u kojem je bio uključen vrlo bogat meni, čaj, kava, sok, voda, kruh, peciva, namazi, marmelade, palačinke, ali i kajgana.
Upoznali smo vrlo ljubaznu konobaricu koja nas je posluživala. U razgovoru smo doznali da je porijeklom Rumunjka koja je jednom prilikom ljetovala u Cavtatu, zaljubila se, udala i ostala ovdje živjeti i raditi sa suprugom. Ta konavoska nevjesta posluživala je goste vrlo okretno, brzo i govori nekoliko svjetskih jezika nudeći im delikatese s dnevnog jelovnika. Od naše gazdarice u privatnom smještaju smo doznali iz razgovora da sve više mladenaca dolazi u Cavtat zbog romantične kulise koju mjesto pruža.
Okrijepljeni smo krenuli u obilazak, posjetili crkvu sv. Nikole, pa šetajući došli do crkve Gospe Snježne s druge strane. Pri povratku smo pored crkve sv. Nikole odlučili ući u Bogišićevu zbirku i razgledati ju. Muzej, knjižnica i arhiva s raritetnim izložbenim unikatnim predmetima su nas se jako dojmili.
Kako bismo istražili Dubrovnik, koristili smo prijevoz Uber Taxi koji je bio povoljan način prijevoza za nas četvero. Taksijem smo za petnaestak minuta znali stići u Grad, ako od Župe dubrovačke do Dubrovnika cestom nije bila duga kolona. Stvarala bi se zato što je to jedina cesta kojom prolaze oni iz Dubrovnika prema zračnoj luci Ćilipi, ali i sav promet prema Crnoj Gori, Albaniji i Grčkoj, kao i dnevni promet turista na relaciji Župa dubrovačka - Dubrovnik, javni gradski prijevoz i djelatnici koji nakon radnog vremena idu kući. Zastoji znaju trajati dosta dugo, zato krenite na vrijeme osobito ako žurite na avion! Stoga bi od vitalne važnosti, prema kazivanju gotovo svih taksista i lokalnih ljudi, bila obilaznica preko "sela" do zračne luke u Ćilipima kako bi se odteretio promet. Doduše, tako nam kazuje jedan vozač, bio je već jedan projekt brze ceste iz pravca Mokošica preko sela do Ćilipa, međutim se u zadnji čas pronašao izvor pitke vode i radovi su stali. Dubrovčani su jako zadovoljni i sretni što imaju čistu pitku vodu te su odustali od gradnje brze ceste ukorist tog izvora. Sada čekaju drugo rješenje. Za samo 11-15 eura stigli bismo do samog ulaza, tj. zapadnog ulaza, gradskih vrata Porta Pile. To je bilo jeftinije od otvorenog parkirališta koje se naplaćivalo 10 eura po satu, ali i komfornija verzija od gradskog prijevoza koji je još povoljniji, naime karta po osobi stoji 2 eura.
 |
| Porta Pile, ulaz na Stradun |
Razgledali smo prekrasan stari dio Grada, šetali po Stradunu i divili se ljepoti naših znamenitosti. Posjetili smo nekoliko značajnijih znamenitosti, poput Onofrijeve česme (fontane) na početku Straduna, Franjevačke crkve i samostana Male braće, Palače Sponza, crkve sv. Vlaha, isusovačke crkve sv. Ignacija Lojolskog i dubrovačku katedralu.
 |
| Stradun, glavna ulica u Dubrovniku |
 |
| Gradski zvonik na Stradunu |
 |
| Crkva sv. Vlaha u Dubrovniku |
 |
| Stradun, pogled na Gradski zvonik, Orlandov stup (u skelama), Gradsku kavanu i crkvu sv. Vlaha |
 |
| Istočni ulaz u grad, Porta Ploče s pogledom na crkvu sv. Križa |
 |
| Porta Ploče, istočni ulaz u grad |
 |
| Pogled na Gradsku luku (Port) i tvrđavu sv. Ivana s Porta Pile (istočnog ulaza u Grad) |
 |
| Pogled na Gradsku luku (Port) i Tvrđavu sv. Ivana s Porta Pile |
Također smo posjetili nekoliko muzeja, poput Pomorskog muzeja, Doma Marina Držića i Kneževog dvora. U tri dana, pored sakralne baštine i šetnji po Gradu ni ne stignete više. Morate se odlučiti i napraviti uži izbor. Obzirom na ljetne temperature, odlučili smo se ne penjati na Gradske zidine i ostaviti vožnju žičarom na Srđ za svibanj ili listopad iduće godine. Cijena ulaznice na Gradske zidine iznosi 35 eura po osobi. Kako bismo uštedjeli na ulaznicama koje bi za četveročlanu obitelj u svakom od desest dubrovačkih muzeja iznosilo preko 30 eura, kupili smo obiteljsku ulaznicu koja nam je omogućila razgledavanje 10 muzeja po cijeni od ukupno 45 eura za nas četvero. Dubrovnik Pass o kojem smo čuli vodiče da ga spominju turistima, nismo isprobali.
Dom Marina Držića
Dom Marina Držića je najmanji muzej u Dubrovniku i nalazi se u Širokoj ulici. Ovo je ambijentalni, kazališni muzej, znanstveno-dokumentaristički institut i izložbeni prostor u jednom. Kada kročite unutra, prvo što primjećujete je da je strop dosta nizak kao i namještaj na 1. katu i odjevni predmeti koji svjedoče da se radilo o ljudima nižeg rasta i sitnije građe (oko 1,60 -1,65 m). Imate osjećaj da vas je vremeplov vratio u doba renesanse i da ćete dubrovačkog renesansnog dramatičara Marina sresti uživo u njegovoj radnoj sobi, očekuje vas mnoštvo informacija vezanih za doba u kojem je Marin Držić živio, o njemu samome te o njegovim djelima. Ulaznica za četveročlanu obitelj stajala je 20 eura za odrasle te 10 eura za učenike i studente. Budući da smo uzeli obiteljsku ulaznicu koja nam je pokrivala deset Dubrovačkih muzeja, pa i Dom Marina Držića, nismo morali izdvajati dodatno.
Upravo je za djecu bilo važno da vide i pogledaju, ionako će učiti o renesansi, Držiću i čitati njegova djela kao lektiru. Razmišljam da bi svi učenici i studenti morali doći vidjeti i obići Dubrovnik, po mogućnosti sa školom i uz besplatne ulaznice. Jer ovo je baština svih hrvatskih građana, ovo je ono što u nasljeđe ostavljamo svojoj djeci i budućim generacijama da se mogu identificirati sa svojim nacionalnim identitetom, korijenima i orijentirati se unutar tih vrijednosti, živjeti ih i predstavljati svijetu. Mislim da bi im to bio vrlo dragocjen poklon.
 |
| Detalj, Dom Marina Držića u Dubrovniku |
 |
| Svilene vrpce s lovorovih vijenaca koje su bile položene na Gundulićev spomenik tijekom trodnevne proslave koju su, povodom njegovog podizanja od 25. do 27. lipnja 1893., organizirali Odbor za podignuće Gundulićeva spomenika i dubrovačka općina, Knežev dvor u Dubrovniku |
Naravno, tijekom boravka nismo mogli odoljeti uživanju u dubrovačkoj gastronomiji. Jeli smo u poznatom restoranu Poklisar u dubrovačkoj gradskoj luci, Portu, s pogledom na tvrđavu sv. Ivana i brodove, Karaulu, gdje smo uživali u ukusnim jelima i završili obrok s osvježavajućim sladoledom. Kuglica sladoleda stajala je samo 1,50 eura "za domaće", iako za strane goste stoji 3,50 eura. Lijepo su nas iznenadili!
Naše putovanje u Dubrovnik i okolicu bilo je nevjerojatno iskustvo. Imali smo sreću sa smještajem, dobro smo se prethodno informirali o cijenama te štedeći na nepotrebnim stvarima nam je ostalo za razgledavanje znamenitosti koje za ovaj put nikako nismo htjeli propustiti, ali i za lokalne delicije. Upoznala sam tople i divne ljude, jednostavne, izuzetne gostoljubivosti i uslužnosti, prekrasne gradove, mjesta, uživala u predivnim plažama i probala izvrsnu hranu.
Upoznali smo domaće ljude na terenu, čuli dosta korisnih savjeta od njih, ali i saslušali njihove probleme s kojima se susreću u pogledu iznajmljivanja svoga smještaja, prometa. Najbolnije nam je bilo slušati njihove priče o stradanjima ljudi i Grada u vrijeme srpske agresije na Dubrovnik tijekom Domovinskog rata, oštećenja spomenika kulture i straha da se ta vremena i ta mržnja više nikada ne ponove. Pogledom uprtim tamo gore, gdje na rubu dokle pogled seže već počinje granica prema Bosni i Hercegovini, prema Trebinju, vozač nam prepričava kako je prošli tjedan prolazeći preko Trebinja za Mostar na cesti bio više puta zaustavljan od tinejdžera koji su dizali tri prsta prema njemu i staroj majci koju je vozio sa sobom obzirom na automobilsku registraciju DU, što ga je vrlo neugodno iznenadilo i uplašilo. Zar će stasati još jedna generacija s mržnjom u sebi, upita u strahu. Ta školjka Dubrovnik kao na dlanu neprijateljskome nišanu s vrha Srđa, bila je tijekom Domovinskog rata izložena zvjerskom i svirepom granatiranju u kojem se s početka domaće nenaoružano stanovništvo jako teško moglo obraniti.
Ovo putovanje ću sigurno dugo pamtiti kao velik doživljaj u svakom smislu. Preplavljena sam dojmovima i jedva čekam vratiti se u kolijevku hrvatske kulturne baštine i nacionalnog identiteta, biser hrvatskog turizma i sam vrh svjetske turističke destinacije, Dubrovnik!
Na kraju našeg putovanja, odlazimo iz Dubrovnika s još dubljom sviješću o njegovoj hrvatskoj pripadnosti, ali i europskoj. Sva spomenička baština, svaki sakralni objekt, svi izložbeni primjerci, rariteti i unikati, uporabni predmeti, riznice, numizmatika, pomorska baština, zbirke oružja, svaki kamen svjedoči o ranoj pripadnosti kršćanstvu, o pripadnosti europskom kulturnom i civilizacijskom krugu, o trgovačkim i pomorskim običajima te o razvoju hrvatskog jezika i književnosti na hrvatskom jeziku i o stupnju nacionalne svijesti i ponosa.
Osvrnuli smo se prije polaska zadnji put pogledom prema jednom od simbola grada na sjevernoj strani, kuli Minčeti s koje se visoko vijorila hrvatska zastava u podnevnom žaru. Slobodo! Slobodo! Sva srebra, sva zlata, svi ljudski žvoti, ne mogu biti plata tvojoj čistoj ljepoti, stihovi su hrvatskog pjesnika 18. st. Ivana Gundulića koji su nas ispratili u mislima.
Za slijedeći put su nam ostale za razgledati još mnoge znamenitosti i spomenici ... Gradske zidine, uspon žičarom na Srđ, franjevački i dominikanski samostan ... Neka to ostane za duži boravak u Dubrovniku, svibanj ili listopad iduće godine kada ne bude toliko vruće.
Sada znate, zašto bih i vama preporučila trodnevni vikend odmor u ovom skrivenom dragulju!
Dubrovnik virtual tour:
Primjedbe